Davne 1846. godine, 2. oktobra, održana je prva sednica nastavničkog veća, a 6. oktobra otpočela je nastava. Inicijativa za otvaranje gimnazije u tadašnjem Bečkereku pokrenuta je tridesetih godina XIX veka. Bečkerek je tada bio značajno zanatsko i trgovačko središte i postojala je potreba za obrazovanijim kadrom. Da bi obezbedili sredstva za gimnaziju, viđeniji i imućniji građani su davali priloge u robi i novcu, a značajna pomoć stigla je i od crkve, varoških cehova i iz same varoške kase. Oko odabira nastavnog kadra bilo je dosta polemike, da bi se na kraju sklopio ugovor sa pijaristima.![]() Problem prostora je na zadovoljavajući način rešen 1937. kada je završeno novo krilo sa devet učionica. Zanimljivo je da se tih godina ulaže mnogo truda u unapređenje nastave što je dalo rezultate i kroz porast stepena prolaznosti ( 1935/36. najbolji stepen prolaznosti u Dunavskoj banovini). Podsticajnu ulogu imali su i fondovi za nagrađivanje najuspešnijih đaka u raznim oblastima. U međuratnom periodu znatno je poboljšana opremljenost škole – obogaćena je biblioteka, nabavljeno je dosta učila za razne predmete, muzičkih instrumenata i dr. Nakon ulaska okupatora u grad 1941. godine Državna gimnazija u Petrovgradu je podeljena na tri škole – srpsku, nemačku i mađarsku, a nemačka vojska je zgradu Gimnazije pretvorila u vojni stacionar. Nastava je tokom rata držana sa prekidima i u veoma teškim okolnostima. Neposredno posle oslobođenja postojale su tri obrazovne ustanove: Nepotpuna (niža) gimnazija, Srpska potpuna mešovita gimnazija i Mađarska potpuna gimnazija. Bilo je izuzetno teško organizovati nastavu. Zbog neredovnog školovanja tokom rata Potpuna mešovita gimnazija imala je čak 2600 đaka. Okupator je uništio nameštaj, učila i instalacije. Bilo je problema i zbog nedostatka nastavnog kadra, a nastava ja često prekidana zbog zaraznih bolesti kao što su tifus, šarlah, difterija. Ipak, zahvaljujući velikom poletu i trudu, gimnazija se konsolidovala i obnovila, a nastavnici su podsticani na nov pedagoški pristup učenicima. Od 1950. godine niži razredi gimnazije se odvajaju i priključuju osnovnim školama, tako da gimnazija postaje četvorogodišnja, tj. viša. Viša mešovita gimnazija je 1954. podeljena na I i II mešovitu gimnaziju sa srpskim nastavnim jezikom. Viši razredi Potpune mađarske gimnazije spojeni su sa I mešovitom gimnazijom i tako je dobijena dvojezična škola. Ona je 1962. godine dobila naziv Eksperimentalna gimnazija “ Koča Kolarov “. Zbog sve većih potreba za gimnazijskim obrazovanjem 1963. osnovana je i III gimnazija. Vremenom su i II i III gimnazija postale dvojezične, s tim što je u III gimnaziji nastava izvođena na srpskom i rumunskom jeziku. Tri zrenjaninske gimnazije su 1977. godine formalno ukinute, tj. od njih je stvoren Obrazovni centar “ Koča Kolarov “ za obrazovanje učenika u društvenim delatnostima sa zajedničkim srednjim obrazovanjem. Godine 1983. otpočelo je ukidanje dvostepenog srednjoškolskog sistema i stvaranje jedinstvene četvorogodišnje srednje škole. Tako je ugašen Obrazovni centar “Koča Kolarov” i formirana Srednja škola “Koča Kolarov”. Od 1987. godine ona funkcioniše kao jedinstvena četvorogodišnja škola sa tri smera: kulturološkim, pravnim i prirodno-matematičkim. To je već dosta podsećalo na današnju gimnaziju, pa je kolektiv, dve godine pre obnavljanja gimnazijskih programa, promenio naziv škole u Gimnazija “Koča Kolarov”. Od 1993. god. škola se zove Zrenjaninska gimnazija.
|
Poreklo pojma GIMNAZIJA U klasičnoj Grčkoj gymnasion je predstavljao javno vežbalište i igralište za mladiće iznad osamnaest godina koji su oblikovali i razvijali svoje telo (gymnos - nag). Kasnije, kao i u starom Rimu, postaje mesto okupljanja filozofa i središte duhovnog života.Definicija pojma Škola srednjeg stepena obrazovanja (3. stepen prema međunarodnoj klasifikaciji ISCED/97.), između osnovnog i visokog, koja priprema i vodi do ispita zrelosti, maturi, kao uslovu za upis na univerzitet.Ime pojma – termini Humanisti iz 15. i 16. veka su prvi upotrebljavali ovaj naziv za školsku ustanovu: engl. gimnasium, high school, franc. gimnase, lycee, nem.Gymnasium, höhere schule, rus.gimnaziя.Istorijat U zapadnoj Evropi gimnazija je nastala iz manastirskih i katedralnih škola u vreme renesanse. Otuda je ona u izvesnom smislu latinska škola, škola latinskog jezika, latiniteta, odnosno klasičnog humaniteta. Prvu gimnaziju u Evropi osnovao je 1537. godine u Strazburu Johanes Šturm. Ona je bila orijentisana na duhovne, naučne, umetničke i etičke ideale antike. U centru pažnje je pojedinačna ličnost koja se slobodno razvija. Cilj obrazovanja je samostalno, kritičko mišljenje i stvaranje. Humanistički i neohumanistički ideal gimnazijskog obrazovanja je podrazumevao: odsustvo svake spoljašnje svrho-vitosti (neutilitarnost), primat razvoja celovite ličnosti nad specijalizacijom, poimanje grčke antike kao uzora najvišeg humaniteta. U današnjoj Evropi skoro da više ne postoje humanističke gimnazije. Današnje gimnazije su primarno prirodno -matematičkog i jezičkog usmerenja. Prva gimnazija na našim prostorima osnovana je u Sremskim Karlovcima 1791. godine. Ona je zadržala klasični karakter. Prva gimnazija u Srbiji je otvorena 1830. godine u Beogradu pod nazivom Velika škola.
|